Vikend tura, NP Krka, Čikola i Svilaja
- Easy Rideress
- May 28, 2021
- 6 min read
08.-09.05.2021. subota i nedjelja
Plan je sljedeći - u subotu doći do Vodica, a onda ćemo već smisliti što ćemo obići i kojim putem se vratiti. Ruta do Vodica je jasna: Zagreb - Karlovac - Rijeka - Jadranska magistrala - Benkovac - Vodice :)
Krećemo u subotu u 8:30. Htjeli smo krenuti ranije, ali bilo je kiše, ceste su još bile mokre, a na obali je još bura pa nam je cesta zatvorena za motore. Planiramo da smo oko 12 u Rijeci, prema prognozi će se taman i vjetar smiriti.
Ovaj put idemo skroz starom cestom, čak i do Karlovca, jer još je relativno hladno, ne žuri nam se, a i ja baš ne volim autocestu. Gorivo točimo u Dugoj Resi u 09:40 i započinjemo ugodnu i malo prohladnu vožnju u Gorski Kotar.
Razvili smo novu strategiju kad naiđemo na promet koji je teže prestići. Meni je svaki mogući trenutak za prestizanje dragocjen (42ks) i kad se ukažu one male prilike, moram odmah jurnuti bez oklijevanja. A dok ja dočekam ovaj motor ispred da se makne, moja šansa prođe :) Tako da sada, kada naiđemo na kolonu vozila, ili na genijalce koji mrve po zavojima, a na ravnici ne daju da ih se prestigne, muž i ja zamijenimo mjesta. Puno prije dočekam svoju šansu, i brzo nastavljamo dalje slobodnom cestom, ponovno u ispravnom poretku - MT-03 na začelju :)
U 11 smo u Delnicama, tradicionalne štrudle i kave u hotelu Risnjak. Provjeravamo vjetar i stanje na cestama, zabrane još traju, a smirivanje vjetra je najavljeno za nešto kasnije. Već kujemo planove kojim putem ćemo ako se ne digne zabrana. Predlažem da kad se spustimo do Grobničkog polja, da se navirimo do automotodroma - subota je, sigurno ima nekih događanja za pogledati. Pa ćemo tamo opet provjeriti stanje na cestama, i pričekati da se vjetar smiri. Bar nam neće biti dosadno čekati.
Iz Delnica krećemo oko 11:30, stajemo kratko iznad Lokvarskog jezera da udahnemo malo pejzaža, i na Grobnik stižemo malo iza 12h. Dolazimo do svog mjesta uz ogradu i sljedećih pola sata gledamo, slušamo i komentiramo motore koji jure pistom. I taman u 12:30 maknuli su zabrane duž cijele Jadranske magistrale tako da je naša sreća neopisiva.
Spuštamo se brzom cestom do Križišća, a onda smo već na Magistrali. Vozimo se, uživamo, netko malo brže, netko malo sporije, stajemo se naslikavati, pa vozimo dalje. Prometa skoro uopće nema, tu i tamo koji motorist, poneki automobil... A uvjeti za vožnju savršeni, vidljivost i boje očaravajući.
U 14:30 stajemo u Karlobagu, gorivo za motore i pizze za vozače. Odmor, okrepa i već smo željni daljnje vožnje.
Krećemo u 15:45, Magistralom do Rovanjske, a onda preko Masleničkog mosta i za Benkovac. Skrećemo prerano - za Paljuv, umjesto za Islame, ali odlučujemo da se nema smisla sad okrenuti (iako smo stali 300 m od raskršća), nego idemo dalje, opet ćemo doći gdje smo zamislili. A ovom cestom eto nismo nikada do sada prošli. I da znate, dobra je, bolja od one preko Islama Latinskog i Grčkog. Pred Benkovcem je duga ravna dosadna cesta, dionica koju baš jako ne volim, jer se moraš voziti 300 da preživiš. No dobro, nekako preživljavam i sa 100, pa u Benkovcu u 17:20 malo odmaramo i osvježavamo se.
Od Benkovca idemo do Biograda na Moru gdje se vraćamo na Jadransku magistralu i polako se koturamo do Vodica. U apartman smo stigli u 18:30, točno kako smo i najavili. Htjeli smo oko 20h prošetati do nama dragog restorana, ali saznajemo da u Šibensko-kninskoj županiji restorani i kafići rade do 20h. Ta mjera je ukinuta par dana nakon našeg izleta :)
A ništa, idemo odmah do nama dragog restorana. Konoba Makina u Vodicama, lagana večera s kozicama, vino i prošek. Nakon večere kao pravi turisti šećemo po Vodicama i lovimo kadrove u zalasku sunca. I raspravljamo kako s dva čavla i vinklom nacrtati kružnicu.
Oko 21h smo već u apartmanu, slušamo CMC, pijemo vino dobrodošlice i pripremamo rutu za sutra - idemo obići NP Krka gdje god se može motorom.
...
Budimo se u 05:40, treba iskoristiti dan. Spremamo se, doručkujemo, pakiramo stvari, pospremamo apartman i u 07:05 izlazimo. Za početak kava u Vodicama, a tek onda smo spremni.
Najprije stižemo u Lozovac, odakle je dalje organiziran prijevoz autobusom do Skradinskog buka. Budući da motori ne smiju u autobus okrećemo se i nastavljamo dalje. Izvan sezone, od studenog do travnja, umjesto autobusom može se osobnim prijevozom pa ćemo se vratiti iduće godine u rano proljeće.
Spuštamo se praznim serpentinama u Skradin, divno je kad svi još spavaju i nema puno sjekača zavoja. Prolazimo kroz inače (u sezoni) pješačku zonu Skradina i nismo oduševljeni - puno je privlačniji pogled na Skradin s nekog od vidikovaca nad Krkom.
Vozimo se dalje prateći putokaze za različite turističke atrakcije.
Prateći jedan takav putokaz ulazimo u slijepi odvojak koji nas dovodi do Visovačkog jezera, na njegovu jugozapadnu obalu. Spuštamo se na veliku osamljenu plažu, gasimo motore i osluškujemo cvrkut ptica, šum šaša i ostali biljni i životinjski svijet.
Nahranjeni idilom nastavljamo istim odvojkom još kratko, jer ubrzo završava u samoj ravnini s otočićem Visovac. S tog mjesta vozi jedan od brodova kojim možete na Visovac.
Okrećemo se, vraćamo na glavnu cestu, ali opet brzo skrećemo jer vidimo putokaz za vidikovac Rogovo. Cesta brzo iz asfaltirane prelazi u makadamsku, makadam postaje grublji, dublji, ali mi se ne predajemo.
Stižemo do malog proširenja u šumi, otkud nastavlja pješačka staza i izričit znak zabrane za motorna vozila. Nismo opremljeni za hodanje, točnije previše smo opremljeni da bi hodali, pa odustajemo od vidikovca.
Sljedeća postaja nam je Laškovica, odakle počinje spust prema Roškom slapu.
Uz Roški slap cestovni prijelaz preko Krke je neobičan i čaroban, obrastao riječnom vegetacijom, tiha ostavština nekog prošlog vremena.
Ponovno se uspinjemo, sada uz drugu obalu Krke.
Na kratko se udaljavamo od Krke, ali ubrzo stižemo do glavnog vidikovca nad Visovačkim jezerom. Spuštamo se do parkirališta odakle vozi brod za Visovac, ali se vraćamo na vidikovac jer je bolji pogled.
I to je zapravo to, naš moto-krug oko Krke je završen nakon otprilike 2,5h. Drugih pristupnih cesta nema, većina ovog krajobraza je naravno prepuštena pješacima, i tako treba i biti. Ostao nam je još jedan cestovni prijelaz gore sjevernije od Kistanja, ali vratit ćemo se brzo u ovaj kraj :)
Sada smo već gladni (doručak je bio slab) pa stajemo u Drnišu u potrazi za ručkom. Stajemo u pizzeriji, ali kuhinja još ne radi pa nam teta ljubazno preporučuje restoran Kod Tome. Dok čekamo teletinu i ražnjiće shvaćam da smo zaboravili jednu planiranu dionicu - prijelaz preko Čikole. Sva sreća pa nismo daleko, nahranjeni i s natočenim motorima vraćamo se dio puta i spuštamo se u kanjon Čikole. Impresivan je.
Nakon što smo se nadivili kanjonu započinje naš povratak doma. Natrag u Drniš, pa preko Svilaje u Vrliku, Knin, Gračac, a onda ovisno o vremenu i raspoloženju idemo ili preko Korenice, ili na Gospić i Josipdol.
Prijevoj Lemeš (860 m) razdvaja planine Kijevski Kozjak (1206 m) i Svilaja (1508 m) i možda je čak i najljepši cestovni prijevoj u Hrvatskoj. S jedne strane pogled na Drniš, Petrovo polje i Prominu, s druge strane pogled na Dinaru i Vrličko polje, a lijevo i desno krške planinske visoravni Kozjaka i Svilaje.
Preko Lemeša stižemo u Vrliku i nastavljamo prema Kninu. Dan je vruć pa stajemo u Kijevu u Studenac po osvježenje. Sok i sladoled.
Pred Kninom se spuštamo do Šarenih jezera, da ih malo pogledamo iz bliza.
U Gračac stižemo oko 14:30 i muž kaže "imam ideju". Predlaže da prijeđemo Velebit, spustimo se u Rovanjsku i krenemo Jadranskom magistralom prema doma. Slažem se :)
Za nešto manje od sat vremena stižemo u Starigrad i stajemo popiti kavu. Magistralom do Senja, gdje točimo gorivo i podmazujemo lanac, a onda uspon preko Vratnika i Kapele.
A na Kapeli je skoro završila sezona za Yamahu. U zadnjoj serpentini prije prijevoja naletjela sam na šljunak u zavoju. Uopće ga nisam primijetila - dijelom zbog razlike sunce-sjena, dijelom zbog mahanja motoristima koji su odmarali na zavoju. Vjerojatno zahvaljujući predugim nogama za taj mali motor uspjela sam se zadržati na motoru, iako ni sama ne znam kako. Malo odbijanja lijevo-desno, malo gasa u pravom trenutku i puno puno sreće. A onda su nadošli strah i panika :)
Stala sam na prvom ugibalištu da se oporavim. I da pokušam shvatiti kako? Zašto? Pa zavoj je bio čist, pregledan, taman sam dodala gasa jer sam se uvjerila da je sve u redu. Spustili smo se natrag do serpentine da si razjasnim. Da, zavoj je bio sve samo ne čist...
Samo mali trenutak nepažnje je dovoljan za glupi pad. Ali nekako smo se izvukle, Yamahica i ja, i vozimo dalje. Nešto polakše i opreznije se spuštamo do Josipdola, stajemo u Onyxu na još jedan predah i mentalni oporavak, i budući da je već sumrak odlazimo na autocestu do Zagreba.
Kako nam je bilo pogledajte i u video kompilaciji i galeriji slika.
Comments