Otkrivanje Austrije
- Easy Rideress
- Jul 12, 2022
- 7 min read
04.-05.06.2022.
Nisam planirala napisati post o ovom vikendu, cilj nam je bio Red Bull Ring u Spielbergu gdje se održavao TCR Eastern Europe Touring Car Series, a mi smo išli navijati za naše - TCR Team Dubrovnik. Ali malo po malo, prišuljala mi se ta Austrija. Iako ju kao nekako ne volim, ne znam zašto. Neke dionice su me oduševile, ceste su odlične za vozačko napredovanje, a krajolici veličanstveni.
Zato ću ipak podijeliti kratki pogled na dvije-tri dionice, uostalom, sigurno ćemo se ovdje vraćati. Slabo smo slikali, ali tu je kratki video presjek vikenda.
Subotnja utrka bila je poslije podne, prema rasporedu u 16:30. Krenuli smo ujutro, da usput stanemo u Louis i kupimo par sitnica koje nam trebaju. Danas s nama ide i jedna plava Astra, kad nam se tako pridruži u našim vrludanjima tepamo mu Support Vehicle. I iskorištavamo ga maksimalno, za pospremanje kaciga i jakni, prijevoz tereta, a ja posebno kad nas uhvati mrak - tada vozi ispred mene i olakšava mi ne baš dragu noćnu vožnju.
Do Graza nama dragom uobičajenom dionicom kroz Sloveniju, od Rigonca i Dobove uz granicu preko Bistrice ob Sotli i Podčetrtka, obroncima Boča do Slovenske Bistrice, gdje ovaj put odlazimo na autocestu do Šentilja kako bismo malo uštedjeli na vremenu obilazeći Maribor i njegova prigradska naselja.
Nakon uspješnog šopinga tražimo gdje ćemo ručati. Gasthoff Dorrer (na putu prema Thalu i Schwarzeneggerovoj rodnoj kući), u kojem smo jednom fino jeli, danas je na žalost zatvoren (Samstag Ruhetag), pa vozeći dalje pronalazimo Gasthaus Rohrbacherhof. Nakon uvodnih nekoliko riječi na njemačkom, konobar shvaća da smo 'njegovi' i srdačno nam još jednom izražava dobrodošlicu na 'našem' jeziku. Ugodno ugošćeni, ugodno najedeni i osvježeni, nastavljamo prema Spielbergu.
Sada postaje baš lijepo. Vozimo se nekim ludim sporednim cestama brdovitim i šumovitim krajolicima, od Lobminga do Köflacha još malo ravnicom, a od Köflacha počinje uspon na prijevoj Gaberl.
Prijevoj Gaberl (1.547 m)
Köflach se nalazi na 450 m nadmorske visine, a Spielberg u širokom dijelu gornje doline rijeke Mure (Oberes Murtal), na 660 m. Povezuje ih Bundesstraße 77 (B77), poznatija kao Gaberl Straße, preko prijevoja Gaberl (1.547 m).
Uvjeti su idealni, plavo nebo prošarano bijelim oblacima, krajolik u različitim nijansama zelene, a cesta savršena. Prije nego uopće počinjemo pravi uspon zaključujem kako je ovo odlična cesta i da bi se tu trebalo svaki dan provozati. Tih riječi sjetit ću se već sutra ujutro, kada ćemo ponovno prelaziti isti prijevoj.
Na samom prijevoju nalazi se maleni skijaški centar Gaberl, i Gaberlhouse - hotel i restoran, popularno motorističko odmorište.
Nalazimo se u Srednjim istočnim Alpama, u skupini Lavantaller Alpen (Lavantske, Labotniške Alpe), koje se protežu između Mure i Drave. Najviši vrh Lavantskih Alpi je Zirbitzkogel (2.396 m), na granici austrijskih saveznih država (Bundesland) Steiermark i Kärnten (Štajerska i Koruška). Od ulaska u Austriju na graničnom prijelazu Šentilj, mi se cijelo vrijeme nalazimo u Štajerskoj.
S prijevoja se spuštamo u dolinu Mure, i dalje uživajući u savršenoj cesti, divnom krajoliku i idealnim uvjetima. Pružaju se predivni pogledi na dolinu Mure, u kojoj nas čeka pakao vruće doline i ne baš mnogo hlada.
Prijevoj Gaberl prešli smo i sljedeći dan, tijekom neplaniranog povratka na Red Bull Ring. Uvjeti su bili sasvim drugačiji. Cesta još uvijek mokra nakon ranojutarnje kiše, mjestimično s ostacima blatnih bujica, a prema vrhu prijevoja sakrivena u oblacima. Vozimo opreznije i sporije, a dojam popravlja 22. Murtal Classic (oldtimer reli) s 200 povijesnih vozila, od kojih mnoga prelaze prijevoj vozeći nama u susret. A i spust s prijevoja je čarobniji nego jučer - nakon izlaska iz sivog oblaka boje su jarke, svježe, mjestimično se nešto rjeđi oblačići zadržavaju na oko metar iznad ceste, a dolina Mure vidi se kao na dlanu.
Nakon malo razgledavanja Red Bull Ringa i malo više navijanja, oko 17:30 h započinje naš povratak.
Doline rijeka Granitzenbach i Lavantal (B78 i B70)
Neko vrijeme vozimo još uvijek vrućom dolinom Mure (u ovom dijelu široka je 8 km), iz nje bježimo među prve brežuljke Lavantskih Alpi prateći dolinu rijeke Granitzenbach, koja izvire na 2.396 m nadmorske visine, par kilometara sjeverno od njihovog najvišeg vrha, Zirbitzkogela. Ulijeva se u Muru nakon 33 km toka.
Pratimo cestu B78, prolazimo kroz Obdach i prelazimo sedlo Obdach (Obdacher Sattel, 955 m) koje povezuje gornju dolinu Mure (Oberes Murtal, onu iz koje smo pobjegli) i Lavantsku dolinu. Ovdje prelazimo i granicu između Štajerske, u kojoj smo do sada bili, i Koruške.
Pridružuje nam se rijeka Lavant (Labotnica), sada smo u Lavantskoj dolini (Lavantall, Labotska dolina). Također izvire u podnožju Zirbitzkogela, ali za razliku od Granitzenbacha koji teče na sjever, Lavant teče na jug i nakon 64 km ulijeva se u Dravu u Lavamündu.
Uskoro se uključujemo na cestu B70 (Klagenfurt - Köflach) koja ovdje prati Lavant. Gornji dio doline je uži, u jednom dijelu taman toliko širok da uz rijeku stanu cesta i željeznička pruga, koje prate vijugavost rijeke. Cesta je odlična, široka, zavojita i dinamična. Donji dio doline je znatno širi, ovdje su se smjestila brojna naselja, među kojima je najveći grad Wolfsberg. Nad njim se nadvija dvorac (Schloss Wolfsberg), a na samom ulasku u grad nalazi se tvornica papira i celuloze (Mondi) čiji pogon se smjestio s obje strane glavne prometnice, što nam omogućuje da malo zavirimo u proces proizvodnje. Današnji glavni izvori prihoda Lavantske doline su drvna i metalurška industrija te poljoprivreda, a u 19. i 20.st. veliki značaj imao je rudnik lignita. Danas je ovdje još aktivan rudnik željeza.
Uskoro stižemo u Lavamünd, gdje se Lavant ulijeva u Dravu. Tu završava (ili počinje) i poznati Route 69 (prijevoj Soboth), a mi za čas stižemo na granični prijelaz sa Slovenijom, i stižemo u Dravograd.
U Dravogradu odmaramo uz sladoled i kavu, do Celja vozimo još jednom dragom slovenskom dionicom preko Slovenj Gradeca i Velenja, iako danas dosta rascjepkanom radovima, nešto prije 21h u Celju točimo gorivo, a dalje jurimo kroz mrak kroz Laško, Zidani Most, Krško i Brežice. Zadnje kilometre puta puzimo potpuno raskopanom dionicom od Brežica do Dobove i graničnog prijelaza Rigonce. Bar znamo da će uskoro cesta biti proširena, s novim asfaltom i izdvojenom biciklističkom stazom. I znamo da ju sljedećih par tjedana treba izbjegavati.
U nedjelju nismo planirali ponovno do Red Bull Ringa, budemo se naspavali pa ćemo već smisliti gdje ćemo. Na kraju smo se probudili taman na vrijeme da, ako autocestom pregrabimo do Šentilja, stižemo na početak utrke (11h). A svidjelo nam se navijati.
Od Šentilja do Spielberga manje više istom rutom, jedino ne moramo do Graza pa već u Leibnitzu odlazimo na sporedne i zavojite ceste, među vinograde i polja, kroz pitoreskna, ali razvijena sela. Na prijevoju Gaberl dočekuju nas već opisani sasvim drugačiji uvjeti i stižemo taman na početak utrke.
Nakon malo navijanja, malo razgledavanja, malo naslikavanja, oko 12:30 krećemo na laganu vožnju nekim novim pravcem.
Danas se malo duže družimo s rijekom Murom, prateći njenu dolinu do Scheiflinga. Rijeka Mura izvire na nadmorskoj visini od 1.898 m u austrijskom nacionalnom parku Hohe Tauern (Visoke Ture, u našim krajevima najpoznatije po svom najvišem vrhu Grossglockneru). Ukupna duljina toka je 454 km, od čega 365 km prolazi kroz Austriju. Mura ima zanimljiv tok, nakon Spielberga još neko vrijeme teče na sjeveroistok, da bi u gradu Bruck an der Mur naglo zaokrenula na jug, prošla kroz Graz, a zatim kod Spielfelda nastavila teći na jugoistok, prateći najprije granicu Austrije i Slovenije, a kasnije i granicu Slovenije i Hrvatske, zatim Mađarske i Hrvatske, do njenog ušća u Dravu u Legradu.
Prolazimo kroz Judenburg, atraktivan gradić kroz koji smo prošli prošle godine, na povratku s Grossglocknera - u Judenburg smo se tada spustili s prijevoja Triebener Tauern (1.274 m, Niske Ture (Niedere Tauern)).
Još neko vrijeme vozimo uz Muru, prostranom alpskom dolinom koju nadvisuju vrhovi Lavantskih Alpi s juga i Niskih Tura sa sjevera. Dolinu karakteriziraju brze ceste, veliki pašnjaci, masivni obronci, plodna polja. A karakterizira ju i vrućina, pa nas vožnja brzom, uglavnom ravnom cestom uspavljuje.
U Scheiflingu se pozdravljamo s Murom i zalazimo u malo dinamičnije uvjete, polako među šume i u zavoje. Ipak, to je cesta 317, jedan od glavnih prometnih pravaca za Klagenfurt, pa je tako i široka, brza i prati doline koliko god može, doline koje su samo mjestimično uske i dinamične.
Stižemo u Klagenfurtsku nizinu, prelazimo Dravu i približavamo se Karavankama koje se impozantno uzdižu iznad nas (najviši vrh Hochstuhl, 2.236 m). Karavanke su u motorističkom smislu poznate po nekoliko značajnih prijevoja, mi danas biramo Seebergsattel (Jezerski vrh).
Seebergsattel (1.218 m)
Prijevoj Jezerski vrh (Seeberg sattel, Jezersko sedlo) ujedno je i granični prijelaz između Austrije i Slovenije.
Čim se uključujemo na cestu B82 postaje divno - lijepi kanjon, konstanti zavoji lijevo desno lijevo desno, i tako do Bad Vellacha. A onda niz od petnaestak serpentina, savršeno položenih, s idealnim asfaltom i mnoštvom motorista koji jure gore-dolje. Okreću se na granici i spuštaju ponovno na austrijsku stranu.
Prije prve serpentine odvaja se cesta preko još jednog prijevoja - Pavličevo sedlo (1.338 m), koji također vodi u Sloveniju, prema Logarskoj dolini i Solčavi. Njega ostavljamo za neki sljedeći put, jednom smo ga prošli na Teneri i pamtim ga kao posebno atraktivnog.
Jezerski vrh i Pavličevo sedlo zajedno čine granicu između Karavanki i Kamniških Alpi na jugu, tako da se već od prve serpentine vozimo uz Kamniške Alpe (najviši vrh Grintovec, 2.558 m).
Prelazimo u Sloveniju i započinjemo spust. Prvo što primjećujemo je da je cesta razdrapana i ne baš održavana. Sada znamo zašto se svi okreću na granici i vraćaju na austrijsku stranu. Jedna od serpentina je raskopana i potpuno prekrivena šljunkom pa se oprezno spuštamo - to nam budi nadu da će do kraja ljeta možda slovenska strana biti jednako uređena?
Dok se oprezno spuštamo imamo vremena za razgledavanje - krajolik je divan, vizure Kamniških Alpi i Karavanki očaravajuće. S ove strane samo je pet serpentina pa se dalje spuštamo malim kanjonom Jezernice, a zatim i Kokre. Cesta je ovdje relativno dobra, interesantna, i uživamo dok se polako spuštamo prema dolini Save.
Od Kranja preko Ljubljane, Litije i Zidanog mosta vozimo prema Brežicama gdje, poučeni jučerašnjim iskustvom, izbjegavamo Dobovu i odlazimo na Breganu. Taj potez od Ljubljane do Krškog i dalje odličan je za postepeno privikavanje na prigušene prometne uvjete i pojačan promet.
Comments