Odlazak Honde - oproštajna vožnja
- Easy Rideress
- May 5, 2021
- 3 min read
24.04.2021. subota
Honda CBF 1000 bila je s nama pune dvije godine.
Kad je stigla, isprobala sam dvije vožnje u svojstvu suvozača - nije mi se svidjelo. Djelomično jer sam već i sama vozač i nije lako vratit se tamo iza, ali prvenstveno jer položaj suvozača na njoj i nije ohrabrujući. Noge stoje nekako visoko, tako da ne možeš obuhvatiti motor i osjećati se sigurno, kao recimo na Teneri. Za motor se jedva držiš listovima, imaš osjećaj cijelo vrijeme da si tamo negdje gore, kao da čučiš na koferu dok te netko vozi. Ali to više nije niti bilo bitno.
Nisam ju pokušala voziti. Plašim se tih dimenzija. Ali zato sam vozila duge kilometre uz Hondu, često ju prateći kao indikator uvjeta u zavojima, nekad gledajući u njenu zadnju lampu tamo negdje naprijed u daljini, a nekad niti to :)
Nakon Tenere, Honda je bila moj učitelj i suputnik, strpljiv i staložen dok sam ju pratila na Ibri (YBR 125, o njemu ću pisati jednom u posebnoj priči), a onda i malo izazovniji trener kad sam prešla na MT-03.
No dosta o Hondi, idemo na vožnju.
Honda je prodana u Split, na način da smo ju mi i dostavili u Split. Polazak je bio u 7h, muž na Hondi, ja na MT-03, i jedan Support Vehicle da vrati muža u Zagreb. Autocestom do Karlovca (da izbjegnemo kamere, traktore i usporen promet), a dalje starom cestom do Splita.
Već u Karlovcu, na Turnju, stali smo ugrijati smrznute ukočene prste, jer je jutarnja temperatura bila oko 5°C.
Malo ugrijani nastavljamo dalje. Do Plitvica ima puno prometa, pa se uglavnom borimo s kolonama automobila i prikolica. Nakon Korenice prometa skoro uopće i nema, a do Udbine je i ona luda brza cesta pa Honda i MT-03 love zadnje zajedničke krivine i brzine. U Udbini se rastajemo.
Nakon odmora i doručka (grah i roštilj u 10h) u Ličkom selu (Udbina), muž odlazi Hondom na autocestu kako bi stigao do Splita dok još radi tehnički (zbog prijenosa). Support Vehicle i ja nastavljamo starom cestom preko Knina i Sinja. U Kninu točim gorivo oko 12h, u Split stižemo oko 13:30. Honda je tu, već prepisana, sa ST tablicama.
Odlazimo popiti kavu i pogledati jedan drugi motor koji bi trebao zamijeniti Hondu. Muž i Support Vehicle ostaju u Splitu završiti poslove, a ja krećem natrag oko 15h, da doguram što dalje prije mraka. Baš ne volim voziti po mraku. Ali ne idem natrag istim putem, ne potpuno.
Od Splita idem preko Drniša do Knina, a onda od Gračaca preko Gospića i Otočca do Žute Lokve, pa preko Kapele do Josipdola. Kratko odmaram uz kanjon Zrmanje i nastavljam do Gospića, tamo se trebam sastati sa Support Vechileom koji dolazi autocestom od Splita. U Gospiću točim gorivo nešto prije 18h, sastajemo se i pijemo kavu u Perušiću. Provjeravamo lanac, ne treba ga podmazati. I računamo kada ćemo večerati. Sunce zalazi oko 20h, taman da stignemo do Josipdola. A onda će već mrak pa više ne moramo žuriti, tu ćemo večerati.
Prelazak preko Kapele bio je ugodan, vjetar je konačno stao, uvjeti su bili dobri, a tu i tamo izvirila bi i koja životinjica uz cestu. Večeramo u Josipdolu u restoranu Gradina.
Okrijepljeni započinjemo zadnju dionicu, autocestom od Oštarija do Zagreba. Support Vechile se na autocesti pretvorio u Safety Car i predvodio me u mom probijanju kroz mrak.
Nekoliko kadrova s vožnje možete pogledati u videu.
Comentarios