Dolina Soče i Julijske Predalpe i Alpe
- Easy Rideress
- May 30, 2022
- 5 min read
21. i 22.05.2022.
Vikend će biti lijep, na mahove i vruć, odlučujemo ga iskoristiti maksimalno. Idemo u Sloveniju, u Tolmin, tamo ćemo prespavati, i u nedjelju ujutro nastaviti istraživanje i uživanje. Subotu s nama provodi i Yamaha FZ6N, ali se zbog obaveza isti dan vraća u Zagreb.
Sastajemo se u 6:30, slovenskom autocestom kratimo put do Logateca, gdje već u 8:30 pijemo kavu i doručkujemo "domače štruklje" u slastičarni Kljukec.
Od Logateca vozimo prema Idriji, pratimo rijeku Idrijcu do njenog ušća u Soču, u Mostu na Soči. Most na Soči najpoznatiji je po akumulacijskom jezeru specifične smaragdne boje, boje koja se u Sloveniji naziva jednostavno "boja Soče". Jezero je nastalo izgradnjom brane Podselo za potrebe hidroelektrane Doblar.
Tu smo već u Julijskim Alpama. Julijske Alpe i Predalpe protežu se na granici Italije i Slovenije, od Pontebba, Tarvisia i Kranjske Gore na sjeveru, do Furlanske nizine i Nove Gorice na jugu.
Granica između Julijskih Alpi i Predalpi prolazi dolinom Soče od Mosta na Soči do Žage, zatim dolinom rijeke Učje, prijevojem Sella Carnizza i dolinom rijeke Résie do ušća u Fellu u gradu Resiutta.
U Julijskim Alpama najviši vrhovi su Triglav (2.864 m), Jôf di Montasio (2.755 m), Škrlatica (2.740 m), Mangart (2.679 m), Jalovec (2.645 m), Kanin (2.582 m), a veliki dio Julijskih Alpi zaštićen je kao Triglavski narodni park.
Julijske Predalpe su nešto niže, najviši vrh je Monte Plauris (1.958 m), s talijanske strane zaštićene su kao Parco naturale delle Prealpi Giulie.
Od Tolmina pratimo dolinu Soče uzvodno do Boveca, prolazeći kroz Kobarid, Žagu i sela okićena rozim biciklima, zastavicama, transparentima, a u poljima bale sijena su omotane u folije iste jarke roze boje - idući vikend dolinom Soče prolazi Giro d'Italia i pripreme su u punom jeku.
Nakon odmora u Bovecu vozimo prema prijevoju Predel (Predil), privremeno se opraštamo od Soče i pratimo rijeku Koritnicu, dok pred nama izviruje Mangart (2.679 m), četvrti najviši vrh Julijskih Alpi.
Cesta prema Mangartu je otvorena, brojač prometa kaže da je prolaz slobodan bez čekanja, i polako se uspinjemo izbjegavajući odronjene i nanesene kamenčiće.
Želimo stići na Mangartsko sedlo (2.072 m), ali ne znamo kakvi nas uvjeti očekuju. Zadnji put kad smo ovdje bili finalna dionica - samo sedlo - bila je zatvorena zbog odrona, ali mogli smo se motorima provući onim dijelom ceste koji je ostao. Danas ipak stajemo dosta niže, na 1.820 m, prije zadnjeg tunela. Ulaz u tunel zatvoren je snježnim nanosom i prolaza nema (osim pješice), a i nakon tunela snježni nanosi prekrivaju cestu i otežavaju pješačenje. Dalje prolaze samo planinari.
Silazimo s Mangarta i preko prijevoja Predel (1.156 m) ulazimo u Italiju. Ispod prijevoja prolazi 4.8 km dug tunel (između Cave del Predil i Loga pod Mangartom) izgrađen 1903.g., prvenstveno za potrebe odvodnje vode iz Rabeljskog rudnika olova i cinka (Miniera di Raibl) u danas talijanskom Cave del Predil. Uskoro su rudari iz Loga i Boveca shvatili da im tunel može značajno skratiti putovanje do rudnika i natrag, pa je u tunelu izgrađena i uska pruga za prijevoz radnika, a kasnije i rude, ali i dobara.
Spuštamo se do ledenjačkog jezera Lago del Predil uz koje se kratko vozimo, prelazimo prijevoj Sella Nevea (1.195 m) između vrhova Jôf di Montasio (2.755 m) i Kanin (2.582 m), i dolinom rijeke Raccolana stižemo u Chiusaforte, gdje se ulijeva u Fellu.
Doline talijanskih rijeke Tagliamento i Fella odvajaju Julijske Alpe i Predalpe od Karnijskih Alpi i Predalpi. Rijeku Fellu pratimo između gradova Chiusaforte i Resiutta, tipičnom širokom i brzom talijanskom državnom cestom (Strada Statale).
U Resiutti se u Fellu ulijeva rijeka Résia, mi ovdje napuštamo glavni prometni pravac za Udine, i vozimo prema prijevoju Sella Carnizza (1.086 m). Vrlo uska cesta, u početku uspona i s lošim asfaltom, ali kasnije i s novim asfaltom, dovodi nas do rijeke Učje, a ubrzo i graničnog prijelaza Učja na kojem se vraćamo u Sloveniju.
Upravo ta dionica kojom smo prošli - rijeka Résia, prijevoj Sella Carnizza, rijeka Učja - i dalje od Žage dolina Soče do Mosta na Soči razdvaja Julijske Alpe i Predalpe. Ovaj naš mali krug oko Kanina, od Žage preko Predila i natrag u Žagu preko Učje, dug je 95 km, od čega 60 km kroz Italiju.
Od Žage vozimo ponovno uz Soču do Tolmina, gdje stižemo oko 17h i zaključujemo druženje ručkom (ili večerom) u pizzeriji Pri Martini. Tu se opraštamo od Yamahe FZ6N, koju još čeka nekoliko sati vožnje do Zagreba, i odlazimo prijaviti se u apartman i još malo istraživati Tolmin.
Prije mraka stižemo još zaviriti u Tolminska korita - kanjon Tolminke i ušće Zadlaščice u Tolminku (rijeka Tolminka se u Tolminu ulijeva u Soču). Ovdje postoje atraktivne pješačke staze kroz kanjone Tolminke i Zadlaščice (potrebno je kupiti ulaznice), ali već je sumrak i ulaz je zatvoren. Pa mi, kao i obično, obilazimo što možemo motorima, uspinjemo se uz kanjon dokle god je zanimljivo, a najzanimljiviji su mali uklesani galerija i tunel i Hudičev most.
Ne budimo se prerano, oko 7h, hladno je jutro, a već smo u dolini Soče i ne žurimo. Kavu pijemo u društvu razigranog kozlića.
Danas se družimo s Julijskim Predalpama. Odlazimo ponovno u Italiju, do našeg dragog Cormonsa. Od Tolmina još jednom uz Soču do Kobarida, pa na granični prijelaz Poljana (Stupizza), podno Matajura (1.643 m). Oko Matajura se skriva još zanimljivosti koje ćemo morati obići - Nadiška korita, Livek, Kolovrat i Muzej 1. sv. rata, Montemaggiore. Ovaj put pratimo rijeku Natisone (Nadiža) do Cividale del Friuli. Ovdje Alpe prestaju, gdje počinje Furlanska nizina. Vozimo tom ravnicom kroz plodne njive, često uz savršeno ravne vinograde, i oko 9:30 stižemo u Cormons.
Od Cormonsa vozimo prema Goriziji i Novoj Gorici sporednim pravcima, preko brežuljaka (Goriška brda) vinorodne regije Collio Goriziano. Krajolik je divan, umirujući, ceste uglavnom bez automobila, raj za bicikliste.
S Goriških brda spuštamo se u Goriziu, prelazimo u Novu Goricu i Sloveniju bez da smo uopće primijetili gdje je točno granica - samo su se registracije na automobilima promijenile - i za ovo putovanje se opraštamo od Italije. Od Nove Gorice vozimo dolinom Soče do Tolmina na Soči, širokom, atraktivnom, ali i vrlo prometnom dionicom.
Tok rijeke Soče dug je 138 km, od čega je prvih 96 km u Sloveniji, od izvora u dolini Trenta do ušća u Jadransko more u Tršćanskom zaljevu (Golfo di Trieste). U srednjem toku nekoliko je hidroelektrana - Solkan, Plave i Doblar, kraj kojih prolazimo. Brana Podselo, zadnja u nizu (od ušća prema izvoru), zaslužna je za akumulacijsko jezero u Mostu na Soči.
Današnji 'talijanski' krug nešto je veći od jučerašnjeg - od Tolmina do Mosta na Soči vozili smo 120 km, od čega malenih 54 km u Italiji.
Od Mosta na Soči počinje naš povratak doma, iako malo okolnim putem. Ponovno uz Idrijcu do Idrije, preko Planine i Postojne, kroz Pivku i Ilirsku Bistricu, na graničnom prijelazu Rupa napuštamo Sloveniju, i od Rijeke starom riječkom prema doma.
Comments